Apsorpcija papirne tinte nije povezana samo sa stupnjem labavosti i kapilarnim stanjem papira, već se odnosi i na površinska svojstva papirnih vlakana, sadržaj punila, pigmenta, ljepila, sastav i karakteristike tinte, način tiska, pritisak tiska i drugi čimbenici. U stvarnom tisku, upijanje tinte može se podijeliti u dvije faze.
Prva faza je moment pritiska tiskarske preše, oslanjajući se na djelovanje tiskarskog pritiska, dio tinte se prenosi na površinu papira u veće pore, odnosno cijela boja (uključujući pigment u tinti) u pore papira. Taj se proces općenito naziva fazom infiltracije tlaka. U ovoj fazi, papirna apsorpcija tinte uglavnom ovisi o veličini tiskarskog pritiska, strukturi papira i viskoznosti tinte i drugim čimbenicima.
Druga faza je od papira iz područja otiska dok se tinta potpuno ne osuši. Ova faza uglavnom ovisi o kapilarnom djelovanju papira da apsorbira tintu, a naziva se faza slobodne infiltracije. U ovoj fazi, karika se odvaja od mase tinte i prilično polako ulazi u unutrašnjost papira kroz male pore i hrapavu površinu papirnih vlakana.
Papir je porozan materijal i postoji mnogo praznina različitih veličina između vlakana i vlakana, te između vlakana i punila, koji su ekvivalentni mnogim kapilarama. Pod djelovanjem ovih kapilara, spojni materijal u tinti može se apsorbirati, a što je deblji promjer kapilare, to je brža brzina upijanja tinte. Dakle, struktura pora papira određuje njegovu apsorpciju tinte. Što je papir labaviji, to su pore veće, a upijanje tinte je jača.